Blog clanak 2

Autohtoni kultovi u Istri religijski su kultovi u antičkoj Istri koji su se, unatoč mnoštvu orijentalnih, grčkih ili rimskih kultova, održali kroz stoljeća, što govori o snazi domaće duhovne ostavštine na istarskom poluotoku.

Oni su na neki način sprječavali potpunu romanizaciju istarskog domaćeg društva, i u tome uspjeli čak do raspada Rimskoga Carstva. Ti su kultovi danas poznati zbog doseljenika koji su naselili naše krajeve i uzeli domaće bogove za zaštitu te im zavjetovali spomenike.

O antičkoj Istri i narodu Histra znamo iz djela grčkih i rimskih pisaca, i to otkako su pražitelji Histri počeli komunicirati s Grcima, Etruščanima i Rimljanima, što ih dovodi u civilizacijski krug Sredozemlja i Europe.

O Istri znamo i iz (grčkih) mitova o zlatnom runu i Argonautima, gdje se spominje kako su Kolhiđani nakon smrti njihovog vođe Apsirta putovali Dunavom (Istros) premaJadranskom moru, tamo naišli na područje Istre te naselili njezinu obalu i kvarnerske otoke, utemeljivši na tom putovanju grad Polai (današnja Pula). Podaci o Istri još se mogu naći u pisanim djelima Kvinta Enija, Hostija i Tita Livija.[1]

U antičko doba Istra se smatrala područjem južno od linije Trst-Rijeka, koja je išla prirodno brdovitim lancem, koji je pak bio unutrašnjim dijelom Istre i visokog kraškog područjaĆićarije. Na jugoistočnom dijelu Istru presijeca masiv Učke. Što se tiče geopolitičkog položaja, granice Istre išle su od zapada kod rječice Timave, na granici kolonija Akvileje iTergeste, pa sve do rijeke Raše i masiva Učke na istoku.

Za vrijeme protopovijesti i antike, u Liburniju je spadalo područje od Raškog zaljeva do Rijeke. Takva upravna podjela postojala je od 1. stoljeća pr. Kr., sve do 2. stoljeća po. Kr. Na području između Timave i Raše nalazila su se plemena Histra, a istočni su dio poluotoka naseljavala plemena Liburna.[1] Glavni su putovi u Istri išli kroz riječne doline Mirne(Ningum), Dragonje (Argaone) i Raše (Arsia) gdje su i postavljene granice između Istre i provincije Dalmacije.

 

Jako dobar položaj Istre, razvedenost obale, a osobito južne i zapadne te velik broj otočića, bili su razlog dobroj trgovini i razmjeni dobara. Postojala je velika morska komunikacija sa sjevernom Italijom te na jugu s Dalmacijom, Grčkom i Apulijom. Istra je tako kroz sva razdoblja bila podložna utjecaju raznih trgovačkih i kulturnih utjecaja, ali je svejedno zbog svog specifičnog kopnenog položaja sačuvala svoje protopovijesne, prapovijesne i tradicijske značajke.

Facebook